U današnjem digitalnom dobu, pristup internetu je postao neizostavan dio svakodnevnog života. Bilo da tražimo informacije, šaljemo e-poštu ili obavljamo online transakcije, svi ovi procesi ovise o nevidljivom, ali ključnom sustavu – Domain Name Systemu (DNS). DNS omogućava prevođenje ljudski čitljivih naziva domena, poput Google.com, u IP adrese koje računalne mreže koriste za usmjeravanje prometa. U ovom članku ćemo istražiti što je DNS, kako funkcionira i zašto je ključan za rad interneta
Što je Dakle DNS?
DNS (Domain Name System) je sustav koji povezuje nazive domena s njihovim odgovarajućim IP adresama. Kada korisnik unese naziv domene u web preglednik, DNS preuzima zadatak prevođenja tog naziva u IP adresu koju računalo može koristiti za pristup traženoj web stranici. Ovaj sustav je ključan jer korisnicima omogućava korištenje jednostavnih, lako pamtljivih naziva umjesto kompleksnih brojčanih IP adresa.
Korištenje UDP Protokola
DNS poruke se šalju pomoću User Datagram Protocol (UDP) protokola. Razlog za korištenje UDP-a je njegova brzina i efikasnost. Za razliku od Transmission Control Protocol (TCP), UDP ne zahtijeva uspostavljanje veze, što znači da može brzo poslati i primiti poruke bez dodatnog opterećenja. Iako je UDP nepouzdan protokol i može doći do gubitka poruka, DNS zahtjevi se lako mogu ponovno poslati, čime se smanjuje utjecaj eventualnog gubitka podataka.
Kako DNS Radi?
Kada korisnik želi pristupiti web stranici, na primjer Google.com, njegovo računalo šalje DNS zahtjev za IP adresu te domene. DNS poslužitelji imaju tablice koje povezuju nazive domena s odgovarajućim IP adresama. DNS poslužitelj odgovara na zahtjev slanjem IP adrese nazad korisniku. Korisnik tada može koristiti tu IP adresu za povezivanje s traženom web stranicom. Ovaj proces je poznat kao DNS rezolucija.
Hijerarhija DNS Poslužitelja
DNS sustav je organiziran u hijerarhijsku strukturu kako bi se izbjeglo preopterećenje i osigurao neprekidan rad. DNS poslužitelji su geografski distribuirani širom svijeta radi ravnoteže opterećenja i brže rezolucije zahtjeva. Postoje tri glavne vrste DNS poslužitelja:
- Root DNS Poslužitelji: Ovi poslužitelji predstavljaju vrh DNS hijerarhije. Postoji samo 13 root poslužitelja na svijetu, i oni sadrže popis top-level domain (TLD) poslužitelja.
- Top-level Domain (TLD) Poslužitelji: Ovi poslužitelji rješavaju zahtjeve za specifične domene, kao što su .com, .edu, .net, .hr. Oni usmjeravaju zahtjeve na autoritativne poslužitelje specifičnih domena.
- Autoritativni Poslužitelji: Ovi poslužitelji imaju specifične informacije o domenama, primjerice Amazon.com, i vraćaju odgovarajuće IP adrese za te domene.
Primjer DNS Zahtjeva
Da bismo bolje razumjeli kako DNS funkcionira, pogledajmo primjer. Ako korisnik želi pristupiti web stranici amazon.com, proces započinje slanjem DNS zahtjeva root poslužitelju. Root poslužitelj ne zna IP adresu za amazon.com, ali zna koji TLD poslužitelj može pomoći. Stoga root poslužitelj usmjerava zahtjev na .com TLD poslužitelj. TLD poslužitelj zatim usmjerava zahtjev na autoritativni poslužitelj za amazon.com, koji konačno vraća IP adresu tražene web stranice. Na ovaj način DNS sustav koristi hijerarhiju poslužitelja kako bi učinkovito i brzo riješio svaki zahtjev.
Zaključak
DNS je neophodan dio internetske infrastrukture koji omogućava korisnicima jednostavan i brz pristup web stranicama. Korištenjem hijerarhijskog sustava poslužitelja i efikasnog UDP protokola, DNS osigurava pouzdanu i brzu rezoluciju naziva domena u IP adrese. Razumijevanje kako DNS funkcionira pomaže nam cijeniti složene mehanizme koji omogućuju neometan rad interneta.