U današnjem digitalnom dobu, sigurnost mrežnih komunikacija je od presudne važnosti. Bez adekvatnih sigurnosnih mjera, osjetljivi podaci poput lozinki, financijskih informacija i osobnih podataka mogu biti izloženi riziku od krađe i zloporabe. Sigurnosni protokoli igraju ključnu ulogu u zaštiti ovih podataka, osiguravajući da komunikacije ostanu privatne i sigurne. U ovom članku ćemo istražiti nekoliko ključnih sigurnosnih protokola, uključujući HTTPS, SSH, SSL/TLS i IPSec, te njihov položaj u mrežnom protokolskom stacku.
HTTPS i SSH
HTTPS (Hypertext Transfer Protocol Secure)
HTTPS je proširenje HTTP-a koje koristi enkripciju za osiguranje komunikacije između web preglednika i web poslužitelja. Problem s HTTP-om je taj što prenosi podatke u čistom tekstu, što znači da bilo tko tko presreće promet može vidjeti te podatke. HTTPS koristi SSL/TLS protokole za enkripciju podataka, što znači da čak i ako netko presretne promet, neće moći pročitati podatke jer su šifrirani.
Kada korisnik posjeti web stranicu koja koristi HTTPS, u pregledniku će se pojaviti ikona zaključanog lokota, što znači da je veza sigurna. HTTPS je posebno važan za stranice koje prenose osjetljive podatke poput lozinki ili bankovnih informacija. Uvođenjem enkripcije, HTTPS sprječava neovlaštene pristupe i osigurava povjerljivost podataka tijekom prijenosa.
SSH (Secure Shell)
SSH je protokol koji omogućava sigurno udaljeno upravljanje računalima i mrežnim uređajima. Koristi enkripciju za zaštitu podataka tijekom prijenosa, čime se osigurava povjerljivost i integritet podataka. SSH omogućava sigurno slanje naredbi na udaljene uređaje, što je korisno za administratore sustava koji trebaju upravljati poslužiteljima i mrežnim uređajima izdaleka.
Jedna od ključnih prednosti SSH-a je ta što koristi javno-privatne ključeve za autentifikaciju, što dodatno povećava sigurnost. Nasuprot tome, Telnet, koji je stariji protokol za udaljeno upravljanje, ne pruža enkripciju, čineći ga nesigurnim za korištenje. SSH koristi port 22 za komunikaciju, dok Telnet koristi port 23.
SSH omogućava korisnicima siguran način pristupa udaljenim računalima i izvođenje operacija poput prijenosa datoteka, promjene konfiguracija i pokretanja skripti. U svijetu u kojem su cyber napadi sve češći, upotreba SSH-a umjesto nesigurnih protokola poput Telneta postala je standard za sigurno udaljeno upravljanje.
SSL i TLS
SSL (Secure Socket Layer) i TLS (Transport Layer Security)
SSL i TLS su protokoli koji pružaju sigurnost komunikacija na transportnom sloju. Iako se SSL još uvijek koristi, većina modernih sustava koristi TLS jer je sigurniji. SSL je pokazao ranjivost na određene napade, zbog čega je TLS preuzeo ulogu standardnog protokola za sigurnost na transportnom sloju.
TLS koristi enkripciju za zaštitu podataka tijekom prijenosa, osiguravajući da podaci ne mogu biti presretnuti ili izmijenjeni bez autorizacije. Kada klijent želi komunicirati s poslužiteljem putem HTTPS-a, prvo se uspostavlja TLS veza koristeći port 443. Poslužitelj odgovara s digitalnim certifikatom koji sadrži njegov javni ključ. Klijent i poslužitelj tada koriste ovaj ključ za sigurno razmjenu privatnih ključeva koji se koriste za enkripciju podataka tijekom sesije.
SSL je prethodnik TLS-a i, iako se još uvijek koristi u nekim starijim sustavima, preporuča se prelazak na TLS zbog poboljšane sigurnosti i otpornosti na poznate napade. SSL/TLS protokoli su temelj sigurnog web prometa i koriste se za zaštitu podataka tijekom online transakcija, prijava i ostalih osjetljivih komunikacija.
IPSec
IPSec je protokol koji osigurava mrežne komunikacije na mrežnom sloju. IPSec pruža enkripciju i autentifikaciju podataka bez obzira na gornje slojeve mrežnog protokola, što znači da može zaštititi sve podatke koji putuju kroz mrežu. IPSec je posebno koristan za stvaranje VPN-a (Virtual Private Networks), omogućavajući siguran prijenos podataka preko javnih mreža.
IPSec može koristiti i javne i privatne ključeve za enkripciju. Kada se uspostavi sigurnosni tunel između dva uređaja, koristi se javna kriptografija za stvaranje sigurne veze, a zatim se koriste privatni ključevi za brzo i učinkovito enkriptiranje podataka. Ključevi se periodički rotiraju kako bi se dodatno povećala sigurnost.
IPSec pruža tri glavne sigurnosne funkcije: povjerljivost, integritet i autentifikaciju. Povjerljivost se postiže enkripcijom podataka, integritet osigurava da podaci nisu izmijenjeni tijekom prijenosa, a autentifikacija potvrđuje identitet sudionika u komunikaciji.
VPN (Virtual Private Network)
VPN je tehnologija koja omogućava proširenje privatne mreže preko javnih mreža. VPN stvara siguran, enkriptirani tunel između korisnikovog uređaja i korporativne mreže, omogućavajući siguran prijenos podataka. VPN-ovi se često koriste kako bi zaposlenici mogli sigurno pristupiti mrežnim resursima svoje tvrtke dok rade izvan ureda.
IPSec se često koristi za stvaranje VPN tunela jer pruža visoku razinu sigurnosti. Postoje dva načina rada IPSec-a:
- Transportni način: Enkriptira samo podatke (payload) i koristi se za komunikaciju između pojedinih uređaja. U ovom načinu, IP zaglavlje ostaje neenkriptirano, što omogućava rutama da pregledavaju IP zaglavlje i usmjeravaju paket prema odredištu.
- Tunelski način: Enkriptira cijeli paket, uključujući IP zaglavlje, i koristi se za komunikaciju između mrežnih gateway-a. Ovo osigurava veću razinu sigurnosti jer nitko ne može vidjeti odredišnu IP adresu paketa. Tunelski način se obično koristi za stvaranje sigurnog tunela kroz koji se prenose podaci između različitih mrežnih lokacija.
IPSec Protokoli
IPSec koristi dva različita protokola za osiguranje podataka:
- Authentication Header (AH): Fokusira se na autentifikaciju, osiguravajući da su podaci poslani od pravog izvora i da nisu mijenjani tijekom prijenosa.
- Encapsulating Security Payload (ESP): Fokusira se na autentifikaciju i povjerljivost, osiguravajući da podaci ne budu vidljivi neovlaštenim osobama te da su zaštićeni od izmjena.
Razlika između Transportnog i Tunelskog Načina
U transportnom načinu, IPSec enkriptira samo podatke, što omogućava lakše usmjeravanje paketa jer IP zaglavlje ostaje neenkriptirano. To znači da ruteri mogu pregledavati IP zaglavlje i usmjeravati paket prema odredištu. Transportni način se obično koristi za komunikaciju između krajnjih uređaja ili aplikacija gdje je potrebno osigurati podatke, ali ne i skrivati mrežnu rutu.
U tunelskom načinu, IPSec enkriptira cijeli paket, uključujući IP zaglavlje. Ovo osigurava veću razinu sigurnosti jer nitko ne može vidjeti odredišnu IP adresu paketa. Tunelski način se obično koristi za komunikaciju između mrežnih gateway-a, stvarajući siguran tunel kroz koji se prenose podaci između različitih mrežnih lokacija. Kada paket dođe do odredišnog gateway-a, izvornik tunela dekriptira paket i usmjerava ga do konačnog odredišta.
Zaključak
Sigurnosni protokoli kao što su HTTPS, SSH, SSL/TLS i IPSec igraju ključnu ulogu u zaštiti mrežnih komunikacija. Svaki od ovih protokola ima specifičnu funkciju i koristi se na različitim slojevima mrežnog protokolskog stacka kako bi osigurao povjerljivost, integritet i dostupnost podataka. HTTPS osigurava sigurne web komunikacije, SSH omogućava sigurno udaljeno upravljanje, SSL/TLS pružaju sigurnost na transportnom sloju, a IPSec osigurava podatke na mrežnom sloju i omogućava stvaranje VPN-ova.
Razumijevanje kako ovi protokoli funkcioniraju i kako ih implementirati ključno je za održavanje sigurnosti mrežnih sustava. Korištenjem ovih protokola možemo zaštititi osjetljive informacije i osigurati da naše mrežne komunikacije budu sigurne od neovlaštenih pristupa i zloporabe.